Komponente bežičnih mreža
Svaka infrastruktura bežičnih mreža sastoji se od sljedećih osnovnih elemenata: pristupnog uređaja, bežične kartice i antene. Kako bi se mogla uspostaviti komunikacija između dva računala potrebno je da oba imaju mogućnost bežičnog primanja i slanja podataka. To im omogućava bežična kartica, koja šalje i prima radio signale pomoću antene koja je priključena na bežičnu karticu. Pristupni uređaj ima ugrađenu antenu koja služi za bežičnu komunikaciju, a svaki ozbiljniji pristupni uređaj ima i priključak za vanjsku antenu. Pristupni uređaj, ovisno o postavkama, može raditi na tri osnovna načina (Sl. 2.2.1.):
• AP – osnovni način rada (engl. “Access Point mode“). Korisnici pristupaju na Internet ili na lokalnu mrežu.
• AP klijent (engl. Client) – AP se ponaša kako klijent kartica na osobnom računalu ili kao neki mrežni uređaj koji pristupa na AP. S ovim načinom rada, AP ne može primati druge klijente na sebe.
• Most (engl. Bridge) – pristupne točke služe kao premosnici između dvaju mrežnih segmenata, to jest komuniciraju isključivo međusobno prenoseći sav mrežni promet iza sebe. Most princip rada ne emitira uslugu postavljanja identiteta (engl. Service Set Identifier, skraćenica SSID). SSID je zapravo ime mreže koju pokriva jedna ili više pristupnih točaka. U najčešće korištenom načinu pristupna točka odašilje SSID unutar signalnog upravljačkog okvira te pomoću toga klijent može odlučiti kojoj će se mreži pridružiti.
Za pojačavanje signala koriste se dvije vrste antena, koje mogu biti:
• usmjerene antene (engl. Directed)
• neusmjerene antene (engl. Omni-Directed)
Odabir antene za realizaciju bezicne mreže je vrlo važan korak.
Neusmjerene antena pokriva 360 stupnjeva. Vertikalno širenje snopa je jako malo, oko 8 stupnjeva, pa i manje. Iako većina neusmjerenih antena odašilje vertikalno polarizirani signal, postoji i antena koja odašilje vodoravno polarizirani signal.
Dobra strana neusmjerene antene:
• Odašilje signal prema horizontu u svim smjerovima što je zgodno ako su klijenti oko pristupne točke i nema više pristupnih točaka u okolini.
• Malene dimenzije, otporna na vjetar, kišu, snijeg i ostalo.
Loša strana neusmjerene antene:
• Odašilje signal u svim smjerovima (koristeći neusmjerene antene može se smetati nekom drugom i da taj isti smeta pristupnoj točki). Drugim riječima, koriste se samo ako se mora! Panel, sektorske, parabolične i sve druge usmjerene antene su bolje rješenje.
• Skupe su.