Mile.Poplat.com

Top Linux terminal command.

Operacijski sustav “MikroTik RouterOS” je jedan od moćnijih operativnih sustava namijenjen radu mrežnih usluga. RouterOS je operacijski sustav kompanije “Mikrotik Ltd,” iz Latvije koji je zasnovan na Linux platformi, a daje mogućnost korisniku da ga instalira i koristi na bilo kojem osobnom računalu.

RouterOS ima mnoge mogućnosti kao što su: VPN, dijeljenje prometa, usmjeravanje prometa, kvaliteta usluge (engl. Quality of Service, skraćenica QoS) u svakom trenutku i u svim uvjetima, vatrozid, HotSpot, bežične pristupne točke, te mnoge druge opcije koje se koriste kod mrežnih usluga.

vise informacija na

http://www.mikrotik.com

http://wiki.mikrotik.com/wiki/Croatian

HotSpot je fizička lokacija koja nudi Internet pristup preko bežične mreže. HotSpot se inače može pronaći na hotelima, kafićima, restoranima, marinama i drugim javnim objektima koje žele ponuditi Internet pristup svojim korisnicima. Na HotSpot se mogu spojiti svi uređaji koji podržavaju WI-FI tehnologiju, bilo da se radi o laptopu, mobitelu, palmu, pocket pc-u, igraćoj konzoli i sl..
(Sl. 3.1.). HotSpot je osmislio Stewart Brett i predložio na konferenciji u San Francisku 1993. godine. Brett nije koristio izraz “HotSpot”, ali se služio izrazom javno dostupan bežični Internet.


Većina HotSpot-ova su nezaštićeni, nemaju lozinki i drugih sigurnosnih mjera da bi bili što dostupniji. Korisnički podaci se dijele kao nezaštićen tekst za sve korisnike koji pristupaju na HotSpot mrežu. Naravno to narušava privatnost jer neki korisnici mogu pregledavati mrežni promet i preuzimati potencijalno osjetljive informacije od korisnika na mreži.
Preporučuje se da svaki dodatak na HotSpot mrežu bio žičani ili bežični treba držati odvojeno, određivanjem različitog IP (engl. Internet Protocol, skraćenica IP) opsega. Također se zatvaraju svi priključci osim onih za elektroničku poštu (TCP priključci: 25, 110, 143) i Internet preglednik (TCP priključak: 80). SSID bi trebao biti postavljen na naziv koji stvarno označava javnu Internet mrežu, na primjer HotSpot Korcula.
Neki HotSpot sustavi nude i opciju virtualne privatne mreže (engl. Virtual Private Network, skraćenica VPN), ponekad za dodatnu naknadu. Ovo rješenje je skupo i nikad ne postoji sigurnost je li veza zaštićena, jer mreža sama po sebi nije.

Preduvjeti za spajanje na HotSpot mrežu su:
• biti u dometu HotSpot točke, vidjeti i biti viđen,
• imati stolno ili prijenosno računalo s bežičnom karticom,
• imati instaliran Internet pretraživač na računalu.

Uobičajeni, uporabljivi, domet neke HotSpot točke je krug s polumjerom od 30m pa do idealnim uvjetima 1000m. Idealna varijanta je u navedenom krugu imati optičku vidljivost s HotSpot antenom.

Vrste HotSpot sustava:

Besplatan HotSpot
Besplatan HotSpot može raditi na dva načina:

• HotSpot je otvorena javna mreža kojoj mogu svi slobodno, jednostavno i besplatno pristupati. To je najbrži način realizacije besplatnog HotSpot-a. Sve što je potrebno je pristupni uređaj.
• HotSpot zatvorena javna mreža koja koristi upravljački sustav za kontrolu HotSpot-a. Ovaj upravljački program radi na samom AP-u ili na računalu koji je spojena na Internet. Ovim sustavom se može lako određene korisnike ovlastiti da pristupaju Internetu. Također se može i ograničiti protok i brzina prometa pojedinog korisnika zbog kvalitete i kvantitete Internet pristupa.

Komercijalan HotSpot
Svojstva komercijalnog HotSpot-a:

• Zaključani portal – pri otvaranju Internet preglednika cijeli promet na priključku 80 se preusmjerava na stranicu za autentifikaciju i plaćanje.
• Opcija plaćanja PayPal, 2CheatOut, iPass, SMS ili druge usluge plaćanja.
• Svojstvo samoga sustava omogućava korisniku da ima slobodu pristupa određenim stranicama.

Svaka infrastruktura bežičnih mreža sastoji se od sljedećih osnovnih elemenata: pristupnog uređaja, bežične kartice i antene. Kako bi se mogla uspostaviti komunikacija između dva računala potrebno je da oba imaju mogućnost bežičnog primanja i slanja podataka. To im omogućava bežična kartica, koja šalje i prima radio signale pomoću antene koja je priključena na bežičnu karticu. Pristupni uređaj ima ugrađenu antenu koja služi za bežičnu komunikaciju, a svaki ozbiljniji pristupni uređaj ima i priključak za vanjsku antenu. Pristupni uređaj, ovisno o postavkama, može raditi na tri osnovna načina (Sl. 2.2.1.):

• AP – osnovni način rada (engl. “Access Point mode“). Korisnici pristupaju na Internet ili na lokalnu mrežu.

• AP klijent (engl. Client) – AP se ponaša kako klijent kartica na osobnom računalu ili kao neki mrežni uređaj koji pristupa na AP. S ovim načinom rada, AP ne može primati druge klijente na sebe.

• Most (engl. Bridge) – pristupne točke služe kao premosnici između dvaju mrežnih segmenata, to jest komuniciraju isključivo međusobno prenoseći sav mrežni promet iza sebe. Most princip rada ne emitira uslugu postavljanja identiteta (engl. Service Set Identifier, skraćenica SSID). SSID je zapravo ime mreže koju pokriva jedna ili više pristupnih točaka. U najčešće korištenom načinu pristupna točka odašilje SSID unutar signalnog upravljačkog okvira te pomoću toga klijent može odlučiti kojoj će se mreži pridružiti.

Za pojačavanje signala koriste se dvije vrste antena, koje mogu biti:
• usmjerene antene (engl. Directed)
• neusmjerene antene (engl. Omni-Directed)

Odabir antene za realizaciju bezicne mreže je vrlo važan korak.
Neusmjerene antena pokriva 360 stupnjeva. Vertikalno širenje snopa je jako malo, oko 8 stupnjeva, pa i manje. Iako većina neusmjerenih antena odašilje vertikalno polarizirani signal, postoji i antena koja odašilje vodoravno polarizirani signal.

Dobra strana neusmjerene antene:
• Odašilje signal prema horizontu u svim smjerovima što je zgodno ako su klijenti oko pristupne točke i nema više pristupnih točaka u okolini.
• Malene dimenzije, otporna na vjetar, kišu, snijeg i ostalo.

Loša strana neusmjerene antene:
• Odašilje signal u svim smjerovima (koristeći neusmjerene antene može se smetati nekom drugom i da taj isti smeta pristupnoj točki). Drugim riječima, koriste se samo ako se mora! Panel, sektorske, parabolične i sve druge usmjerene antene su bolje rješenje.
• Skupe su.